Perfect Futur Shock!

Imas srece
dusa plovi prostranstvom nepoznatog
nece te dodirnuti
danas tuga...

Nemira talas
nece kosti da razara.

Slusaces mir
u dnu grudi
lepsi od svake uspavanke.

Ljubav u tebi
kao u sobi
pali svetiljke.

Naslanjas glavu
na rame nade
udises lepotu toplog secanja...

Sta srce zna
koliko su duge
godine mraka
kada se zvezda raspada.

Slepo je srce.

Sjaj u njenim ocima
otopice svako tvoje ja.

Odgrizam parce neba,
rusim plavetnilo...
Gasim oci svetionike
da slucajne brodove
zavaram...
potopim....
napijem se njihovog beznadja....

Ulice postaju nasilje.
Ruke skitnice.
Progonim ptice sto prljaju
moju tisinu...
U njoj sakrivam sav svoj jad.
U njoj postavljam temelje ludila.

I zelim da....
o, kako zelim da
bas sada,
zamrzim njegov deo svemira.

On ima u ocima
vrtlog koji brise secanja...
Spas za besmisao
divljeg lutanja u krug
od sebe do zablude
od zablude do sveznanja
os sveznanja do kajanja
od kajanja do sebe...

Necu da nasu istoriju,
bol zajednistva,
dezintegrise antimaterija
a to se,
kada mu oci ugledam
iznova dogadja.

I iznova bol mi donosi...
I iznova jad u tisini...
I iznova komadam nebo...
Kroz maglu slike kao zastave vijore
Ugradjene u mene.

Ako ovo kazem, mislim da cete me mozda na noz docekati (mozda to i zasluzujem). Naime, vec par dana ja ne prestajem da razmisljam o tome da jednostavno zadrhtim kada sretnem (a svaki dan ga srecem) jednog popa.

Da, dobro ste procitali, svestenik mi se dopada, i to toliko da sam pocela da se pitam da li ja to sebi radim namerno ili slucajno? Mozda sam ja i volela par puta u zivotu, samo jedna od tih ljubavi mi ostade u dusi, ali... Taj covek je u N.Y. (USA) i verovatno ga nikada vise necu niti cuti niti videti, tako da, kao i svako zivo stvorenje , tezim da ga prevazidjem, a to sam sada ucinila tako sto sam se zaljubila u mladog svestenika.

I kazem ja sebi da su to corava posla, da od toga nista nema ali, ne pomaze. Kako ga sretnem, ma znate osecaj, verujem, ja bih bukvalno na njega skocila. Jeste da je sramota ali je tako. Da vidite eye contact i osmeh, govorim ja to njemu ocima ( ce jadan poceti da bezi kad me sretne) ali ne mogu da se obuzdam.

E, mali je moj gradic, ali ne toliko, ljudi, ima ovde nas oko 70 000, i sta reci nego, ili sam ocajna ili luda? Ali da mi je hitno potrebna pomoc, potrebna mi je. Necu da duzim dalje, dajte mi savet jer sto sam vama rekla, ni bogu ne smem. Toliko.

Sta toliko? MA UPOMOC!

Ovo je prica za laku noc, koju sam davno procitala, ali nije naodmet procitati je ponovo. I dobro razmisliti, ima li istine u njoj?

REC DVE O SRECI
ili
PRICA ZA LAKU NOC I MIRNO SPAVAJ SARI, KAD JE BILA MALA
- Nekada davno, zivela je jedna tuzna devojka....
- A zato je bila tuzna?
- Polako, nemoj me prekidati, sve cu da ti ispricam po redu. Zato sto je
bila usamljena i bez ikog na svetu...
- Je l' ni mamu nije imala?
- Nije imala nikoga sama samcita. Sedela jednog dana ta tuzna devojka na
obali sinjeg mora.
- A zasto sinjeg, kad je more plavo?
- Dobro - plavog mora, kad je ugleda Bog sa nebesa i sazali se na nju.
Kako se ona igrala sa kamencicima, on resi da jedan pretvori u kamen srece. Iznenada, kamencic koji je ona uzela, snazno je zasijao na njenom dlanu, lepse od bilo kog dragulja.
- A ona?
- Isprva se silno obradovala, ali je pomislila: mozda ima jos ovakvog
carobnog kamenja na plazi, pa je pazljivo spustila svoj i krenula da trazi drugo.
- I onda?
- Isla tako, isla, spustio se mrak i ona shvati da je kamen samo jedan jedini, i pravljen samo za nju, pa brze potrci nazad, ali vise nije mogla da ga nadje.
Sari vec podrhtava brada.
- A sutra, kad je bio dan, je l' ga onda nasla?
- Nije, more ga je odnelo sa sobom.
Suzice se skupljaju (bajka treba srecno da se zavrsi, sta je sad ovo).
- A zasto ga je more odnelo?
- Zato sto nije bila dovoljno dobra. Bog joj je spustio srecu u ruke, a
ona nije znala da je zadrzi. Polakomila se i htela jos. Ali tu nije kraj bajke. More cuva taj kamencic srece i izbacice ga pred neku drugu devojku koja ga bude zasluzila i koja ce znati da ga sacuva.
- A meni je, ipak, zao i one devojke sto ga je izgubila - kaze pospani
glasic.
(I meni je.)
- Sta je sa njom dalje bilo?
- Ne znam. Nije ni vazno, samo ti lepo sanjaj.

Ako se ikada pokajem


Ostani,jos se noc nije povukla
Neka te svetlo isprati
Okupa sobu
Ocisti od prezira
Tvoje crne zamke ljubavi
Lakse cu s ociju skinuti
Povez je to koji me sputava
Ostani da stvetlo te isprati.

Nije to molba
Mozda je nadanje
Mozda sam izjednacila srecu
Obukla je u dobrovoljno stradanje
Kada izadjes zauvek
Od besa plamen secanja
Crtace krstove po vratima.

I vise tama nece zaboleti
Nece biti crna kao zatrpani kopovi
Ako se ikada pokajem
Bice mi svedok
I saveznik.

...napisano jedne jesenje noci, kao i uvek kada mislim na njega... Naposletku, to je sve sto mi je preostalo, da svom jedinom dragom poklanjam pesme... Umorna sam ponekad od svojih misli, od korena koji je u meni tuga za njim pustila... I traje... Ko zna do kada?

Fantom iz mojih tajnih hodnika

Ne smem da dotaknem u ovom polusnu
Tvoje blazeno lice,
Uzasan strah preplavljuje mi grudi.
Uzburkace ovi topli prsti
Povrsinu imaginacije
Mirnu vodu pre svitanja,
Mirnu kao ogledalo za narcisa.

Osecam da me rat,
Koji vode svest i podsvest baca na kolena,
Pokusavam da podignem glavu.
Ne,teska je,ne uspevam.
Erupcija iz mozdanog vulkana
Prozdire nebitna secanja,
O, tako su mi sada potrebna
Da zgazim fantoma utkanog u hodnike
Ovog beskrajnog lutanja.

O,probudi me,svesnosti!
Nad cim se nocas koren tvoj zgrazava?
Savesti,prokleta saveznice i majko mojih tugovanja
Daj mi da otvorim oci,
Jednom za svagda,
Dozvoli da izbledi njegova moc nad mojim osmesima.

Ne nosi ruze
na grob zene
koja je ceo zivot
gazila po trnju...

Da, na crtezu je Lucifer...

Lucifer was also an ANGEL!

Znam da izolacija ne vodi nicemu, mada nekada , u danima melanholije znam da izolacijom sebe od ostatka sveta izbegnem teske reci koje bih rekla, ne zato sto su ljudi bilo gde pogresili u odnosu na mene, vec zato sto bih ja u svakoj njihovoj reci trazila skrivena znacenja i, poznajuci sebe, postavila bih 100 glupih pitanja, osudjujucih , napregnutih insinuacija da nisam ozbiljno shvacena, da bih u svakoj reci videla napad , i da bih napadom odgovorila i izgubila.... Naravno da bih izgubila najdraze osobe tako... Moja nesigurnost nekada je toliko destruktivna , da je bolje da se ne pomaljam iz svog skrovista.

Zato, molim one koje volim, da mi ne zamere, sto ne otvaram pisma, sto ne ukljucujem messengere, sto ne pricam, reci su , kada sam ovako tuzna, veliki izvor nesporazuma. U to ime, za njih, ova pesma...

Think Twice

Don't think I can't feel that there's something wrong
You've been the sweetest part of my life so long
I look in your eyes, there's a distant light
And you and I know there'll be a storm tonight
This is getting serious
Are you thinking 'bout you or us

Don't say what you're about to say
Look back before you leave my life
Be sure before you close that door
Before you roll those dice
Baby think twice

Baby think twice for the sake of our love, for the memory
For the fire and the faith that was you and me
Baby I know it ain't easy when your soul cries out for higher ground
'Coz when you're halfway up, you're always halfway down
But baby this is serious
Are you thinking 'bout you or us


Baby this is serious
Are you thinking 'bout you or us

Don't say what you're about to say
Look back before you leave my life
Be sure before you close that door
Before you roll those dice

Don't do what you're about to do
My everything depends on you
And whatever it takes, I'll sacrifice
Before you roll those dice
Baby think twice

Ne znam, jos sam sanjiva.

Znam da se uz ovu pesmu budim, znam da treba uvek reci ono sto osecas.








Tell Him


I'm scared
So afraid to show I care
Will he think me weak
If I tremble when I speak
Oooh - what if
There's another one he's thinking of
Maybe he's in love
I'd feel like a fool
Life can be so cruel
I don't know what to do


I've been there
With my heart out in my hand
But what you must understand
You can't let the chance
To love him pass you by

Should I

Tell him
Tell him that the sun and moon
Rise in his eyes
Reach out to him
And whisper
Tender words so soft and sweet
Hold him close to feel his heart beat
Love will be the gift you give yourself


Touch him
With the gentleness you feel inside
Your love can't be denied
The truth will set you free
You'll have what's mean to be
All in time you'll see


I love him
Of that much I can be sure
I don't think I could endure
If I let him walk away
When I have so much to say

I'll

Love is light that surely glows
In the hearts of those who know
It's a steady flame that grows
Feed the fire with all the passion you can show
Tonight love will assume its place
This memory time cannot erase
Blind faith will lead love where it has to go

Never let him go


Tell Him --yeah, its song inside

Ali znam da sam ih napisala mnogo nakon toga...


Suparnik meseca

Utisni svoju ceznju
svom snagom
zamisli da utiskujes sudbinu
u moje rame
molim te, unesi mir
u ovu otvorenu dusu
suparniche meseca,
snago plime i oseke
u mojim nikada uspavanim zeljama
svetinjo
tako privrzena svake noci
ovim ocima
svojim sjajem cak i kada
je sjaj samo secanje
na vedro nebo
nad visoko uzdignutim glavama.

za M&M od srca

Dugo , dugo sam cekala da dodju ledeni dani , da osetim kako koza naprosto puca pod ledenim vetrom da me trgne i osvesti, da mi ponovo priroda kaze: Hello, Lady, in Ur body is still worm blood, in Ur soul is still mixed passion and love...U R alive.

So, here I am, to give what I want, to fell what I desire, to live...

A ovo bejah ja , da, ta zena ociju boje suludog pulsara...

Godina njegova

Secam se nekih davnih magli,
lepljivih kao prsti zamazani medom,
nanizanih u godini koja ne odlazi….
Vraca mi se svake zime!
Zaljubljena u moj bol!
Ta godina naseg oslobadjanja
od vatre u krvi…
Smiraj dva mlada jelena.

Zivot ide kroz sve boje postanka.
Ide kroz sume,
pustinje snova ,
oaze osmeha.
Prolazi ziva rana
tudjeg prezira i ponosa.
Pada na zemlju,
grci se crv upamcenih bolova….

A obelisk proslosti stoji.
Vraca mi mirise …
Nadanja.
Vraca mi suze kroz koje sam te gledala,
koje su se
u tvoju kozu upile….
Zalog za sva vremena.
Svih neprozivljenih ,
svih bacenih ,
svih zaludnih zivota.

Mozda osecas da cu i umreti
Urlajuci kroz vremenski prozor
sa kog odavno svet posmatram!